Vršenje žita
Tradicionalni proces vršenja žita bio je dugotrajan pa ga je čovjek oduvijek nastojao ubrzati. Tako krajem šesnaestog stoljeća dolazi do nekoliko značajnih izuma koji su bili preteča nastanku vršilice. Jedan od značajnijih konstrukcija je Leicke.
Prva funkcionalna vršilica, kakvu danas poznajemo, konstruirana je u Škotskoj 1786. godine, a izumiteljem se smatra Andrew Meikle.
Revolucionarna ideja korištenja rotacionog sistema bubnja i kontra bubnja u toj vršilici ostala je nepromijenjena do naših dana.
Prve jednostavne vršilice imale su samo funkciju odvajanja zrna od stabljike. Vremenom su proizvođači raznim patentima nastojali poboljšati njezinu funkcionalnost i konstrukciju. Dodavanjem sustava za odvajanje slame te sustava za dvostruko čišćenje (od plijeve i nečistoća) kompletiran je razvoj vršilice. Tako se prolaskom žita kroz vršilicu odvijao potpun proces odvajanja i čišćenja zrna koje se direktno punilo u vreće.
Veličina vršilice i njezin kapacitet rada ovisio je o širini bubnja – mehanizma koji je služio za odvajanje zrna. Standardne dimenzije bile su od 46 cm pa do 137 cm, a kapacitet vršilice mogao je biti od 200 kg do 3 tone pšenice na sat. Isprva su vršilice pokretane ručno i konjima. Kasnije, izumom pogonskih strojeva (parni stroj, benzinski, dizel i električni motor), stvoreni su uvjeti za razvoj sve većih i funkcionalnijih vršilica. I pojava traktora početkom prošlog stoljeća olakšava vršenje žita. Osim što je vršilicu pokretao, mogao ju je transportirati do mjesta rada za što je ranije korištena stoka. Takva vršilica koristila se gotovo dvjesto godina.
Krajem devetnaestog stoljeća izumljen je kombajn – stroj kojim je samo jedan čovjek obavljao i žetvu i vršidbu istovremeno. Bio je znatno skuplji od vršilice pa u Europi tek nakon drugog svjetskog rata polako ulazi u masovniju upotrebu i vremenom potpuno zamjenjuje vršilicu. U naše krajeve kombajn stiže sedamdesetih godina, a pojedini vlasnici zadnje vršilice još i danas čuvaju kao uspomenu na prošla vremena.
Vršilica će ostati zapamćena kao stroj koji je obilježio nagli razvoj poljoprivredne mehanizacije, a time i poljoprivrede, jer je ubrzao proces i oslobodio radnu snagu.
U postavu o vršenju žita opisan je izum i razvoj vršilice. Moguće je vidjeti više značajnih tipova vršilica za žito i kukuruz, od ručnih pa do strojnih. Izloženo je šesnaest vršilica koje su popraćene brojim fotografijama iz rada tih vršilica i dokumentima koji svjedoče o njihovom službovanju, obogaćene njihovim tehničkim opisima.
Jedna vršilica ima profil kroz koju se može pratiti put žita od ulaska u vršilicu do izlaska slame i zrna. Osim vršilica za žito u kolekciji se nalazi jedinstvena sačuvana vršilica za kukuruz marke Casalli stara preko 100 godina.
