Proces vršenja žita
Nastanak civilizacija usko je povezan uz razvoj poljoprivrede. Uzgajanjem prvih žitarica ukazuje se potreba za odvajanjem zrna žitarice od njene stabljike, a taj proces naziva se vršenje žita. Kako se u tom procesu zrnje ne bi gubilo, tlo na kojem se žito vršilo posebno se prilagođavalo što je dovelo do nastanka povijesno značajnog mjesta nazvanog gumno.


Gumno je tvrda i ravna površina koja se koristila za vršenje žita. Na Poreštini su najčešće rađena kružnog, a rjeđe kvadratnog odnosno pravokutnog oblika. Podloga se pripremala od utabane zemlje učvršćene pepelom i izmetom stoke ili se popločavala kamenim “škrilama” iz lokalnih kamenoloma, dok je rub bio ograđen suhozidom ili jednostavnim niskim kamenim obrubom.
Vršenje žita na gumnu moglo se odvijati ručno uz pomoć drvenih mlatilica (cip), ali je uglavnom bilo namijenjeno vršenju žita uz pomoć stoke koja je hodajući u krug po naslaganom žitu svojim kopitima odvajala zrno pšenice od stabljike. Iza tog procesa ostala je slama koje se micala i slagala na stog, a zrno se uz pomoć vjetra, bacanjem u zrak odvajalo od pljeve.


Gumno je zasigurno jedno od prvih osnovnih funkcionalnih građevina koje je čovjek konstruirao za svoje potrebe. Jedini zapis koji govori o starosti nekog gumna iz okolice Poreča datira iz 1844. godine, a uklesan je na kamenom stupu pravokutnog gumna u selu Prhati. Gumna su služila prije dolaska vršilica da bi kasnije izgubila svoju funkciju i ponegdje prepustila mjesto drugim gospodarskim objektima.
U postavu se može vidjeti rekonstrukcija nekadašnjeg gumna iz obližnjeg sela Kosinožići i građeno je prema sjećanju starijih ljudi ovog kraja. Od originalnog gumna sačuvao se samo zapis u katastru te nekoliko kamenih fragmenata.

