Postav o vršilicama
Gumno
Gumno je tvrda ravna površina koja se koristila za vršenje žita. Na Poreštini su najčešće rađena kružnog, a rjeđe četvrtastog odnosno pravokutnog oblika. Podloga se pripremala od utabane zemlje učvršćene pepelom i izmetom stoke ili se popločavala kamenim "škrilama" iz lokalnih kamenoloma dok je rub bio ograđena suhozidom ili jednostavnim niskim kamenim obrubom.
Vršenje žita na gumnu moglo se odvijati ručno uz pomoć drvenih mlatilica (cip) ali je uglavnom bilo namijenjeno vršenju žita uz pomoć stoke koja je hodajući u krug po naslaganom žitu svojim kopitima odvajala zrno pšenice od stabljike. Iza tog procesa ostala je slama koje se micala i slagala na stog, a zrno se uz pomoć vjetra, bacanjem u zrak odvajalo od pljeve.
Gumno je zasigurno jedno od prvih osnovnih funkcionalnih građevina koje je čovjek konstruirao za svoje potrebe. Jedini zapis koji govori o starosti nekog gumna iz okolice Poreča datira iz 1844. godine a uklesan je na kamenom stupu pravokutnog gumna u selu Prhati. Gumna su služila prije dolaska vršilica da bi kasnije izgubila svoju funkciju i ponegdje prepustila mjesto drugim gospodarskim objektima.
Ispred Vas je rekonstrukcija nekadašnjeg gumna iz obližnjeg sela Kosinožići i građeno je prema sjećanju starijih ljudi ovog kraja. Od originalnog gumna danas postoji samo zapis u katastru te nekoliko kamenih fragmenata.